Gradski muzej Omiš osnovan je 1986. g. Smješten je u zgradi neposredno uz istočna gradska vrata, na ulazu u staru gradsku jezgru. U postavu Muzeja prezentiran je izbor iz bogate arheološke i kulturno-povijesne baštine kraja.
Gradski muzej Omiš osnovan je 1986. g. Smješten je u zgradi neposredno uz istočna gradska vrata, na ulazu u staru gradsku jezgru.
U postavu Muzeja prezentiran je izbor iz bogate arheološke i kulturno-povijesne baštine kraja.
Arheološka građa svjedoči o kontinuitetu naseljavanja čak od vremena mlađeg kamenog doba kojemu pripadaju nalazi keramike i obrađenih kremenih i koštanih alatki. Od arheoloških lokaliteta čiji su rezultati istraživanja polučili bogat pokretni materijal ili pak vrijedna saznanja za rekonstrukciju života u pojedinim povijesnim razdobljima svakako treba izdvojiti omiške fortifikacije, Staro Groblje, ranokršćanski crkveni kompleks na Brzetu te Crkvu sv. Petra na Priku s ilirskim sjemeništem.
Prvo naselje na području Omiša potvrđeno povijesnim izvorima, ali i pokretnim arheološkim nalazima jest antički Oneum, ubiciran na padinama Omiške Dinare u zaseoku Baučići. Arheološki nalazi i topografija mjesta upućuju na pretpovijesnu ulogu položaja gdje se u željeznom dobu ovdje razvilo gradinsko središte delmatskih Onastina. Nalazište do sada nije sustavno istraživano, ali luksuzni nalazi poput mramorne glave cara Tiberija, carski natpisi Tiberija i Klaudija, nalazi numizmatike i drugih uporabnih predmeta ukazuju na važno naselje antičkoga svijeta. Tome u prilog idu i fragmentirani natpisi pisani klasičnom rimskom kapitalom, koji su pripadali monumentalnih objektima, a upućuju na pojačanu graditeljsku aktivnost tijekom 1. st. Raritet na našim prostorima predstavljaju i reprezentativni primjerci crkvenog namještaja iz ranokršćanskog kompleksa sv. Ciprijana u Gatima iz Justinijanovog doba.
Kulturno-povijesna građa predstavljena je prvorazrednim spomenicima drevne Poljičke republike, koja je sačuvala svoju samostalnost kroz burna stoljeća od srednjega vijeka sve do novijega doba kada je dokinuta uspostavom francuske uprave. O statusu Omiša u novovjekovnom razdoblju govore plemićki grbovi mletačkih i omiških obitelji te kameni nalazi iz renesansnog i baroknog razdoblja. Monumentalnošću se ističu kamena mjera za žito i balkonska ograda iz 15. st.
S ciljem stvaranja vjerne i trajne muzejske publike osmišljavamo kreativne programe u okviru muzejske pedagoške djelatnosti, namijenjene svim uzrastima školskih i obrazovnih ustanova. Proširili bismo ove naše zabavno – edukativne programe i na osobe treće životne dobi, koje su nerijetko dragocijene i nepresušne riznice zavičajne povijesti, osobito nematerijalne baštine.
Svrha i poslanje Gradskog muzeja Omiš oblikuje se kroz njegovu temeljnu odrednicu, a to je sustavno prikupljanje, obrada i dokumentiranje, zaštita, očuvanje i prezentacija kulturnog nasljeđa materijalne i duhovne baštine s područja koje administrativno pripada Gradu Omišu. Time je definirana i vizija muzeja koji postaje poveznica kulturne baštine Omiša, pojedinaca i javnosti.
Kao trajni podsjetnik na slavnu gusarsku prošlost tik iznad starog dijela grada smjestila se utvrda Mirabela - jedna od najpoznatijih omiških znamenitosti.
Kao trajni podsjetnik na slavnu gusarsku prošlost tik iznad starog dijela grada smjestila se utvrda Mirabela - jedna od najpoznatijih omiških znamenitosti.
Stari gusari Mirabelu su koristili kao vidikovac s kojeg su nadgledali Brački kanal, tako da bogati trgovački brodovi nikako nisu mogli proći neopaženo pokraj Omiša. Sama utvrda izgrađena je u 13. stoljeću. No, iako je stoljećima uspješno odolijevala raznim ljudskim silama, čak se ni Mirabela nije mogla mjeriti sa silama prirode. Tijekom jaka nevremena 1988. godine u vrh utvrde udario je grom te je gotovo do temelja razrušio. Srećom, predani restauratori sakupili su sve do posljednjeg komadića tvrđave te je u dugom procesu restauracije vratili u izvorni oblik.
Mirabela je danas jedan od najpoznatijih omiških simbola, a posebno je zanimljiva turistima zbog svoje pristupačnosti, ali i zbog jedinstvenog pogleda na čitav grad koji puca s vrha utvrde. Do Mirabele možete stići stepenicama koje se nalaze tik do ulaza u najveću crkvu u starom gradu, crkvu svetog Mihovila, a ulaz se naplaćuje.
Međutim, novac je zadnja stva o kojoj ćete razmišljati jednom kad se pred vama ukažu crveni krovovi staroga grada i kad, uspinjući se na vrh utvrde, shvatite da koračate istim onim stepenicama kojima su do svojih brzih galija jurili stari gusari kad bi s vrha tvrđave uočili mletačke brodove.
Kontakt:
T. 00 385 21 757 365
E-mail: vlastiti_pogon@omis.hr
Ako provodite više od jednoga dana u Omišu ili okolici, kratki izlet na Forticu nešto je što si definitivno morate priuštiti. Iz centra grada dobro označenom stazom do Fortice čak i oni u lošijoj formi stići će za sat vremena, a za nagradu će dobiti jedan od najljepših pogleda u čitavoj Dalmaciji.
Ako provodite više od jednoga dana u Omišu ili okolici, kratki izlet na Forticu nešto je što si definitivno morate priuštiti. Iz centra grada dobro označenom stazom do Fortice čak i oni u lošijoj formi stići će za sat vremena, a za nagradu će dobiti jedan od najljepših pogleda u čitavoj Dalmaciji.
Čim stupite nogom u više od 500 godina staru utvrdu, shvatit ćete zašto su stari Omišani nosili teške kamene gromade na vrh planine. S Fortice se, naime, pruža jedinstven pogled na otoke Brač, Hvar i Šoltu, kanjon rijeke Cetine te dobar dio Poljica. Iz kojeg god smjera da su neprijatelji dolazili, stražari s Fortice uvijek su ih mogli uočiti dovoljno rano da upozore svoje sugrađane na opasnost te je upravo ova utvrda jedan od razloga zašto je Omiš ostao nepokoren u čitavoj svojoj povijesti.
Osim kao vidikovac, Fortica je služila i kao sklonište. U slučaju neposredne opasnosti, stari Omišani bi iz svojih kuća blizu obale pobjegli u sigurnost Fortice, a postojali su čak i planovi da se, ako se neprijatelji dovoljno približe, na grad s vrha planine sruče velike kamene gromade.
Postoji nekoliko putova kojima je moguće doći do Fortice. Najlakši i najčešće korišteni put počinje u istočnom dijelu grada. Od ulice Vangrad vijugavom cestom penjite se uzbrdo sve dok s lijeve strane ne ugledate znak s natpisom Fortica. Od toga trenutka čeka vas 50-tak minuta blagog uspona označenom stazom, a ulaz u tvrđavu naplaćuje se tijekom ljetnih mjeseci. S vrha tvrđave puca nevjerojatno lijep pogled na Brački kanal, brojne dalmatinske otoke, a ako se vremenske okolnosti poklope - u daljini je moguće razabrati i obrise daleke Italije.
KONTAKT:
U šetnji brojnim omiškim kalama na gotovo svakom koraku možete naići na kakav zanimljiv trg ili kuću. Jedna od njih lokalnom stanovništvu posebno je draga, a turistima zanimljiva. Naposljetku, nema mnogo kuća na ovom svijetu koje imaju službeno ime, a kamoli tako zanimljivo kao ova omiška – „Kuća sretnog čovjeka".
U šetnji brojnim omiškim kalama na gotovo svakom koraku možete naići na kakav zanimljiv trg ili kuću. Jedna od njih lokalnom stanovništvu posebno je draga, a turistima zanimljiva. Naposljetku, nema mnogo kuća na ovom svijetu koje imaju službeno ime, a kamoli tako zanimljivo kao ova omiška – „Kuća sretnog čovjeka".
Ime je dobila po natpisu koji se nalazi iznad ulaznih vrata i na kojem, prevedeno s latinskog, piše: „Zahvaljujem ti, Gospode, što sam bio na ovom svijetu" (GRATIAS AGO TIBI DNE QUIA FUI IN HOC MONDO). Pretpostavlja se da je to bila kuća pravnika Ivana Primojevića, odvjetnika i ambasadora omiške komune u Veneciji.
Nažalost, danas ne znamo mnogo o prvom vlasniku ove prekrasne renesansne kuće, ali srećom kuća u kojoj je živio kroz mnoga je stoljeća dobro očuvana i danas predstavlja najljepši primjer klasične dalmatinske arhitekture iz venecijanskog razdoblja.
„Kuća sretnog čovjeka" građena je tako da se u prizemlju nalazi radionica i dnevni boravak, na prvom katu spavaonice, dok se tek na drugom i najvišem katu nalazi kuhinja. Ovakav način uređenja interijera dugi niz godina zbunjivao je povjesničare, dok konačno nisu shvatili zbog čega su stari arhitekti unutrašnjost uredili na tako naizgled nepraktičan način.
U srednjem vijeku, naime, mnoge su omiške kuće uništene u požarima, a kako je poznato, vatra se u kućama najčešće može pronaći u kuhinji. Kuće kod kojih su kuhinje bile smještene na nižim katovima najčešće su uslijed požara pretvorene u prah. S vremenom, stari su Omišani shvatili da su 'podizanjem' kuhinje na više katove u slučaju požara štete značajno manje te je uskoro ovakav način gradnje postao standardan u gradu.
„Kuća sretnog čovjeka" jedna je od prvih u Omišu koja je izgrađena na ovaj, u tadašnje vrijeme inovativan, način. Tko zna, možda je upravo to razlog zbog kojeg je njen vlasnik bio toliko sretan. ;)
Prolazeći mostom prema centru grada s lijeve strane, na samom dnu rijeke, nalazi se Mostina. Golom oku nevidljiva, ova podvodna građevina bila je dio inovativnog dijela sustava obrane grada, a trik se sastojao u tome da bi brze gusarske brodice lako i brzo prolazile preko prepreke dok bi se brodovi osvajača na njoj nasukali te tako postali laka meta za gusare koji su čekali na obali.
Prolazeći mostom prema centru grada s lijeve strane, na samom dnu rijeke, nalazi se Mostina. Golom oku nevidljiva, ova podvodna građevina bila je dio inovativnog dijela sustava obrane grada, a trik se sastojao u tome da bi brze gusarske brodice lako i brzo prolazile preko prepreke dok bi se brodovi osvajača na njoj nasukali te tako postali laka meta za gusare koji su čekali na obali.
Zbog očuvanosti i arhitektonskih obilježja, značajan je predstavnik starohrvatskog predromaničkog sakralnog graditeljstva, a prvi put se spominje 1074. godine za vladavine kralja Slavca.
Zbog očuvanosti i arhitektonskih obilježja, značajan je predstavnik starohrvatskog predromaničkog sakralnog graditeljstva, a prvi put se spominje 1074. godine za vladavine kralja Slavca.
