Nema mnogo gradova na svijetu koji svoju povijest broje u tisućama godina, ali Omiš je jedan od njih!
Još od antičkih vremena, prije više od 2 000 godina, ušće rijeke Cetine trajno je naseljeno, a povjesničari smatraju kako je preteča današnjeg Omiša utvrđeno naselje Oneum koje se nalazilo u samom podnožju velikoga brda sjeverno od današnjega grada – Omiške Dinare.
S vremenom je lokalno stanovništvo svoje kuće počelo graditi sve bliže moru, a za to su imali itekako dobar razlog. Stari Omišani su, naime, bili gusari!
Čitavo 12. i 13. stoljeće omiški gusari bili su vladari mora od Splita do Dubrovnika, a svi brodovi koji su prolazili pokraj grada morali su plaćati danak za slobodnu plovidbu ili riskirati borbu s nemilosrdnim gusarima iz koje su tek rijetki od njih izlazili kao pobjednici.
Omišani su tako, pod vodstvom čuvenih knezova Kačića, gotovo dva stoljeća vladali velikim dijelom Jadrana i napadali trgovačke brodove bogatih gradova poput Splita, Kotora, Dubrovnika i Venecije pa čak i papinske galije koje su Jadranom plovile prema dalekoj Palestini.
S vremenom, gusari su postali toliko moćni da je 1221. godine papa Honorije III. protiv Omišana poveo križarski rat koji je izgubio. Nepunih 60 godina kasnije Mlečani su, također po papinskom nalogu, protiv gusara s Cetine poveli drugi križarski rat, ovaj put s nešto više uspjeha.
Bio je to jedan od rijetkih omiških poraza u pomorskim bitkama, ali i veoma bolan. Knezovi Kačići nedugo nakon izgubljene bitke s Mlečanima pobjegli su iz grada, a njihova moć značajno je oslabjela. Iako su se i dalje bavili gusarenjem, Omišani su izvore prihoda sve češće tražili u poljoprivredi i ribarenju.
Ušće Cetine i gusarska baza
U 15. stoljeću Omišani su i službeno priznali vlast Mletačke Republike, a u tom je razdoblju grad postao i važno administrativno i vojno uporište te je opasan velikim zidinama.
Upravo za vrijeme Mletačke Republike, Omiš poprima karakteristične obrise koji ga krase i danas. Budući da se razvijao unutar velikih zidina, graditelji na raspolaganju nisu imali prostora za gradnju širokih aleja i raskošnih kuća. Gradske ulice bile su veoma uske, a presijecali su ih tek brojni trgovi na kojima se odvijao javni život u ranom Novom vijeku.
No, grad je s vremenom jednostavno postao prevelik i prenapučen da bi bio ograničen velikim zidinama. Nedugo nakon propasti Mletačke Republike, početkom 19. stoljeća, Omišani su odlučili srušiti stari zid, a kao jedan od rijetkih podsjetnika na kamenoga gorostasa koji ih je stotinama godina štitio od neprijatelja danas možemo vidjeti tek vrata u istočnom dijelu grada te kulu Turjun u ulici Fošal.
Nakon raspada Mletačke Republike početkom 19. stoljeća, Omiš pada pod vlast Austrije. Zatim, 1807. godine, zajedno s cijelom Dalmacijom postaje dio Napoleonove Francuske da bi se već 1813. godine vratio Austriji pod čijom vlašću ostaje sve do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine.
Nakon toga Omiš, kao i veći dio Hrvatske, prolazi kroz dvije Jugoslavije, a 1991. godine svoju turbulentnu povijest zaključuje postavši dijelom nezavisne i suverene Republike Hrvatske.
