Nema mnogo gradova na svijetu koji svoju povijest broje u tisućama godina, ali Omiš je jedan od njih!
Još od antičkih vremena, prije više od 2 000 godina, ušće rijeke Cetine trajno je naseljeno, a povjesničari smatraju kako je preteča današnjeg Omiša utvrđeno naselje Oneum koje se nalazilo u samom podnožju velikoga brda sjeverno od današnjega grada – Omiške Dinare.
S vremenom je lokalno stanovništvo svoje kuće počelo graditi sve bliže moru, a za to su imali itekako dobar razlog. Stari Omišani su, naime, bili gusari!
Cijelo 12. i 13. stoljeće omiški gusari bili su vladari mora od Splita do Dubrovnika, a svi brodovi koji su prolazili pokraj grada morali su plaćati danak za slobodnu plovidbu ili riskirati borbu s nemilosrdnim gusarima iz koje su tek rijetki od njih izlazili kao pobjednici.
Omišani su tako, pod vodstvom čuvenih knezova Kačića, gotovo dva stoljeća vladali velikim dijelom Jadrana i napadali trgovačke brodove bogatih gradova poput Splita, Kotora, Dubrovnika i Venecije pa čak i papinske galije koje su Jadranom plovile prema dalekoj Palestini.
S vremenom, gusari su postali toliko moćni da se nakon učestalih napada na brodove s križarima protiv njih okrenuo i papa. Nakon brojnih sukoba, Mlečani su u drugoj polovici 13. stoljeća savladali omiške gusare i njihove knezove Kačiće.
Knezovi Kačići nedugo nakon izgubljene bitke s Mlečanima napustili su grad, a njihova moć značajno je oslabjela. Iako su se i dalje bavili gusarenjem, Omišani su izvore prihoda sve češće tražili u poljoprivredi i ribarenju.
Ušće Cetine i gusarska baza
U 15. stoljeću Omišani su i službeno priznali vlast Mletačke Republike, a u tom je razdoblju grad postao i važno administrativno i vojno uporište te je opasan velikim zidinama.
Upravo za vrijeme Mletačke Republike, Omiš poprima karakteristične obrise koji ga krase i danas. Budući da se razvijao unutar velikih zidina, graditelji na raspolaganju nisu imali prostora za gradnju širokih aleja i raskošnih kuća. Gradske ulice bile su veoma uske, a presijecali su ih tek brojni trgovi na kojima se odvijao javni život u ranom Novom vijeku.
No, grad je s vremenom jednostavno postao prevelik i prenapučen da bi bio ograničen velikim zidinama. Nedugo nakon propasti Mletačke Republike, početkom 19. stoljeća, Omišani su odlučili srušiti stari zid, a kao jedan od rijetkih podsjetnika na kamenoga gorostasa koji ih je stotinama godina štitio od neprijatelja danas možemo vidjeti tek vrata u istočnom dijelu grada te kulu Turjun u ulici Fošal.
Nakon raspada Mletačke Republike početkom 19. stoljeća, Omiš pada pod vlast Austrije. Zatim, 1807. godine, zajedno s cijelom Dalmacijom postaje dio Napoleonove Francuske da bi se već 1813. godine vratio Austriji pod čijom vlašću ostaje sve do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine.
Nakon toga Omiš, kao i veći dio Hrvatske, prolazi kroz dvije Jugoslavije, a 1991. godine svoju turbulentnu povijest zaključuje postavši dijelom nezavisne i suverene Republike Hrvatske.
