Kada zamišljate odmor u Omišu, ono što vam vjerojatno prvo padne na pamet su more, plaže i morske radosti. No, pod Grad Omiš spada i prostor Poljica - skupine sela iznimno bogate povijesti koja su se smjestila na padinama planine Mosor.
Srednja i Gornja Poljica su ruralno područje u kojem možete predahnuti od zagušenih cesta i plaža u primorskom kraju. Poljica su danas oaza mira, ali povijest ovoga područja bila je sve samo ne mirna.
Od 13. stoljeća na prostoru današnjih Poljica prostirala se Poljička Kneževina poznata i kao Poljička Republika (1774. godine Alberto Fortis u svom djelu „Viaggio in Dalmazia“ prvi koristi ovaj, kasnije uvriježeni, naziv) koja je do danas ostala jedinstvena zbog izrazito demokratskog društvenog uređenja. Naime, Poljičkom Republikom vladao je Poljički stol na čelu s velikim knezom te su Poljičani svake godine na blagdan sv. Jure svoju vlast javno birali u Gatima, u podnožju brda Gradac.
Temeljni pravni instrument ustrojstva Poljičke Republike bio je Poljički statut, skup običajnog prava nastao u samom osvitu Kneževine, a najstarija sačuvana redakcija potječe iz 15 stoljeća. Riječ je o dokumentu neprocjenjive vrijednosti za hrvatsku povijest, ali i za pravne temelje Europe, kojima su bili detaljno uređeni ekonomski i društveni odnosi u Poljičkoj Republici.
Također, radi se o dokumentu koji zorno pokazuje koliko su napredni bili stari Poljičani koji su živjeli u jednom od malobrojnih istinski demokratski uređenih društava tog vremena. Poljička Republika bila je toliko skladno uređena da danas pojedini znanstvenici smatraju kako je Poljički statut bio izvorom nadahnuća slavnom engleskom humanistu Thomasu Moreu za pisanje svog najvećeg djela indikativnog naziva – „Utopija".
Poljička Republika prestala je postojati 1807. godine nakon dolaska Napoleonove vojske na ova područja. Kao trajni svjedoci njene sedam stotina godina duge povijesti danas nam ostaju mnogobrojne crkvice i kapele, njih preko stotinu na samo 250 četvornih kilometara, mnoge tradicijske kamene građevina, čuveni Poljički statut, nematerijalna kulturna baština uvrštena na UNESCO-ov popis baštine čovječanstva - gluvo kolo i ojkanje. Poljički soparnik tradicionalno je jelo poljičkih seljaka, a danas istaknuti dio hrvatske nematerijalne kulturne baštine, ali i gastronomske ponude ovog kraja.
Najpoznatije kulturne atrakcije na području Poljica:
- Ranokršćanska crkva u Podgrađu (V st.)
- Crkva Porođenja Blažene Djevice Marije i groblje u Tugarama (XVIII st.)
- 13. rimska Villa Rustica (V st.)
- Crkva sv. Ciprijana i Povijesni muzej Poljica – iskopine ranokršćanske bazilike danas svjedoče o dinamičnom životu u Poljicima još od antičkih vremena, a u Povijesnom muzeju Poljica pronaći ćete vrijednu povijesnu zbirku iz koje možete naučiti nešto više o poljičkoj kulturi i svakodnevnom životu starih Poljičana.
- Pavića most, Podgrađe - jedan od najstarijih mostova preko rijeke Cetine sagrađen je davne 1900. godine, a usprkos zubu vremena i minama koje su ga oštetile u Drugom svjetskom ratu, kameni most u upotrebi je i danas. Godine 2012., nakon opsežnih radova, dodatno je učvršćen i obnovljen te je mostom danas moguće proći i automobilom.
- Crkva sv. Jurja, Gradac, Gata - izgrađena na 353 metra visokom brežuljku. Crkva svetog Jurja je svjedok vremena, ali i prozor prema najljepšem pogledu na kanjon rijeke Cetine i Omiš.
Legenda o Mili Gojsalić
Iako su Poljica danas istinska oaza mira, kroz povijest su se u ovim krajevima vodile mnoge bitke. Najveći broj bitaka Poljičani su ostvarili protiv Osmanlija te su mnoge zabilježene u povijesnim dokumentima. Mnogi poljički podvizi i njihove legende bili su inspiracija hrvatskim književnicima i umjetnicima. Jedna od njih je i legenda o Mili Gojsalić, djevojci koja je prema nekim izvorima živjela u 16. stoljeću te je svojim hrabrim činom spasila Poljica od sigurne propasti.
Legenda kaže kako su brojčano nadmoćniji turski osvajači bili na korak od pobjede nad Poljičanima kada je te sudbonosne 1530. godine mlada Poljičanka Mila Gojsalić, rodom iz Kostanja, otišla u šator turskog osvajača Ahmed – paše i za slobodu svojih Poljičana žrtvovala ono najvrjednije što je imala – svoj život. Zavela je pašu, ušuljala se u spremište baruta turske vojske, zapalila ga usmrtivši tako i sebe i pašu.
Ohrabreni junaštvom Mile Gojsalić, Poljičani su krenuli u protunapad i jednom zauvijek protjerali Osmanlije iz svoje Republike. U spomen na ovu heroinu i njen čin, nedaleko od sela Gata danas se nalazi vidikovac s kipom ove mlade junakinje, koju s pravom nazivaju poljičkom Ivanom Orleanskom. Impresivni kip djelo je svjetski poznatog hrvatskog umjetnika Ivana Meštrovića.
