Dobro došli na Visit Omiš

Kulturna i povijesna baština

Kulturna i povijesna baština


MIRABELA

Kao trajni podsjetnik na slavnu gusarsku prošlost tik iznad starog dijela grada smjestila se utvrda Mirabela - jedna od najpoznatijih omiških znamenitosti.

Stari gusari Mirabelu su koristili kao vidikovac s kojeg su nadgledali Brački kanal, tako da bogati trgovački brodovi kraj Omiša nikako nisu mogli proći neopaženo. Sama utvrda izgrađena je u 13. stoljeću, a posebno je zanimljivo da joj je starost utvrđena zahvaljujući starom bizantskom novčiću koji je neki vizionarski nastrojen gusar ubacio u njene temelje te na taj način budućim generacijama olakšao proces određivanja starosti ove važne tvrđave, koja je kroz povijest vidjela mnoge bitke i ratove te nebrojeno puta odigrala ključnu ulogu pri obrani grada od mletačkih kubura.

No, iako je stoljećima uspješno odolijevala raznim ljudskim silama, čak se ni Mirabela nije mogla mjeriti sa silama prirode. Tijekom jaka nevremena 1988. godine u vrh utvrde udario je grom te je gotovo do temelja razrušio. Srećom, predani restauratori prikupili su sve do posljednjeg komadića tvrđave te je u dugom procesu restauracije vratili u izvorni oblik.

Mirabela je danas jedan od najpoznatijih omiških simbola, a posebno je zanimljiva turistima zbog svoje pristupačnosti, ali i zbog jedinstvenog pogleda na čitav grad koji puca s vrha utvrde. Do Mirabele možete stići stepenicama koje se nalaze tik do ulaza u najveću crkvu u starom gradu, crkvu Svetog Mihovila, a ulaz se naplaćuje 20 kuna.

No, novac je zadnja stvar o kojoj ćete razmišljati jednom kad se pred vama ukažu crveni krovovi starog grada i kad, uspinjući se na vrh utvrde, shvatite da koračate istim onim stepenicama kojima su do svojih brzih galija jurili stari gusari kad bi s vrha tvrđave uočili mletačke brodove.


FORTICA

Ako provodite više od jednog dana u Omišu ili okolici, kratki izlet na Forticu nešto je što si definitivno morate priuštiti. Iz centra grada dobro označenom stazom do Fortice čak i oni u lošijoj formi stići će za sat vremena, a za nagradu će dobiti jedan od najljepših pogleda u čitavoj Dalmaciji.

Čim stupite nogom u više od 500 godina staru utvrdu, shvatit ćete zašto su stari Omišani nosili teške kamene gromade na vrh planine. S Fortice se, naime, pruža jedinstven pogled na otoke Brač, Hvar i Šoltu, kanjon rijeke Cetine te dobar dio Poljica. Iz kojeg god smjera da su neprijatelji dolazili, stražari s Fortice uvijek su ih mogli uočiti dovoljno rano da upozore svoje sugrađane na opasnost te je upravo ova utvrda jedan od razloga zašto je Omiš ostao nepokoren u čitavoj svojoj povijesti.

Osim kao vidikovac, Fortica je starim gusarima služila i kao sklonište. U slučaju neposredne opasnosti, stari Omišani bi iz svojih kuća blizu obale pobjegli u sigurnost Fortice, a postojali su čak i planovi da se, ako se neprijatelji dovoljno približe, na grad s vrha planine sruče velike kamene gromade. Srećom, usprkos brojnim bitkama koje su gusari vodili, ovaj plan nikad nije proveden u djelo te su brojne omiške kuće, kale i trgovi ostali očuvani do danas.

Postoji nekoliko putova kojima je moguće doći do Fortice. Najlakši i najčešće korišteni put nalazi se u istočnom dijelu grada. Od tvornice tjestenine Prerada vijugavom cestom penjite se uzbrdo sve dok s lijeve strane ne vidite znak s natpisom Fortica. Od tog trenutka čeka vas 15-ak minuta blagog uspona, a ulaz u tvrđavu naplaćuje se 15 kuna. To je otprilike jedna kuna za svaki selfie koji ćete zasigurno uslikati na vrhu tvrđave dok se pred vama nižu brojni dalmatinski otoci ;)


KUĆA SRETNOG ČOVJEKA (16. ST.)

U šetnji brojnim omiškim kalama na gotovo svakom koraku možete naići na kakav zanimljiv trg ili kuću. Jedna od njih lokalnom stanovništvu posebno je draga, a turistima zanimljiva. Naposljetku, nema mnogo kuća na ovom svijetu koje imaju službeno ime, a kamoli tako zanimljivo kao ova omiška - "Kuća sretnog čovjeka".

Ime je dobila po natpisu koji se nalazi iznad ulaznih vrata i na kojem, prevedeno s latinskog, piše: "Zahvaljujem ti, Gospode, što sam bio na ovom svijetu" (GRATIAS AGO TIBI DNE QUIA FUI IN HOC MONDO). Pretpostavlja se da je to bila kuća pravnika Ivana Primojevića, odvjetnika i ambasadora omiške komune u Veneciji.

Nažalost, danas ne znamo mnogo o originalnom vlasniku ove prekrasne renesansne kuće, ali srećom kuća u kojoj je živio kroz mnoga je stoljeća dobro očuvana i danas predstavlja najljepši primjer klasične dalmatinske arhitekture iz venecijanskog perioda.

"Kuća sretnog čovjeka" građena je tako da se u prizemlju nalazi radionica i dnevni boravak, na prvom katu spavaonice dok se tek na drugom i najvišem katu nalazi kuhinja. Ovakav način uređenja interijera dugi niz godina zbunjivao je povjesničare dok konačno nisu shvatili zbog čega su stari arhitekti unutrašnjost uredili na tako naizgled nepraktičan način.

U Srednjem vijeku, naime, mnoge su omiške kuće uništene u požarima, a kako je poznato, vatra se u kućama najčešće može pronaći u kuhinji. Kuće kod kojih su kuhinje bile smještene na nižim katovima najčešće su uslijed požara pretvorene u prah. S vremenom, stari su Omišani shvatili da "podizanjem" kuhinje na više katove u slučaju požara štete postaju značajno manje te je uskoro ovakav način gradnje postao standardan u gradu.

"Kuća sretnog čovjeka" jedna je od prvih u Omišu koja je izgrađena na ovaj, u tadašnje vrijeme inovativan, način. Tko zna, možda je upravo to razlog zbog kojeg je njen vlasnik bio toliko sretan ;)


MOSTINA

Podvodni zid koji je imao tajni prolaz prilagođen širini i gazu gusarskih brodica – sagitta i predstavljao je neprolaznu zapreku i zamku za brodove napadača.


CRKVA SV. PETRA (X. ST.)

Zbog očuvanosti i arhitektonskih obilježja, značajan je predstavnik starohvatskog predromaničkog sakralnog graditeljstva, prvi put se spominje 1074.god. za vladavine kralja Slavca.


ILIRSKO SJEMENIŠTE (1750.)

Na ruševinama starog benediktinskog, a kasnije i franjevačkog samostana utemeljeno je sjemenište svećenika glagoljaša. Sjemenište je s prekidima djelovalo do 1879.god.


STARO OMIŠKO GROBLJE

Staro omiško groblje s mauzolejom obitelji Bonitio - Drašković (1630.) i crkvom Gospe Snježne koja je nastala na temeljima ranokršćanske crkve, jedinstveno je zbog tipa grobnica s uklesanim natpisima na otvorenom. Na groblju se nalazi šest sarkofaga iz rimskog vremena s izvornim oznakama i natpisima, kao i brojne grobnice omiških obitelji od kojih najstarija datira iz 1515.god.
Ovdje je pronađena ploča kneza Miroslava (XII st.)– nadgrobni spomenik pisan bosančicom koji svjedoči o slavnoj kneževskoj obitelji Kačića poznatoj po mnogim gusarskim kapetanima koji se spominju u brojnim povijenim izvorima od Rima do Carigrada.


POLJIČKI TRG (POČ. 17. ST.)

Mjesto glavne tržnice, trgovine žitom i sajmova. Reprezentativniji izgled zadobiva poč. 17. st., a uređen je 1811. tijekom regulacije riječne obale. Štandarac za zastavu s grbom providura Molina (1671.), ujedno je služio za oglašavanje naredbi i javno kažnjavanje manjih prijestupa.


KUĆA CARALIPEO (POČ. 17. ST.)

Ranobarokna građevina, među prvim obiteljskim kućama sagrađenim uz zapadni gradski zid. Primjer dvokatnice s elegantnim balkonima koji su radi gradskoga zida postavljani visoko na drugome katu. Na njoj se nalazi spomen ploča koju su Pavlu Caralipeu postavili Ivan Matulić i Ante Benković sa sugrađanima 1811. zbog zasluga regulacije riječne obale.


ŽUPNA CRKVA SV. MIHOVILA (POČ. 17. ST.) SA ZVONIKOM (POČ. 18. ST.)

Objedinjuje stilske značajke gotike, renesanse i ranog baroka. Crkvom dominira raskošni kameni portal radionice bračke obitelji Bokanić, prozorska ruža, kip sv. Mihovila i grb Omiša. Na zidu iznad bočnog ulaza nalaze se grbovi mletačkih providura. Novi zvonik sagrađen je prema projektu mletačkog inženjera Giovannia Battiste Camozzinija. Posjeduje vrijedne sakralne umjetnine.


CRKVA SV. DUHA (1585.)

Sagrađena na mjestu gotičke crkve koja je 1585. temeljito obnovljena. Smještena je ispod omiškog kaštela u žarištu nekadašnjih upravnih tijela komune (gradske lože i pisarnice, a blizu providurove palače). Oltarnu palu „Silazak Duha svetoga“, naslikao je Jacopo Palma Mlađi (poč. 17. st.).


CRKVA SV. ROKA (16. ST.)

Crkva istoimene bratovštine. Za oltar s grbom knezova Kačića, Francesco Negri naslikao je oltarnu palu „Bogorodica s Djetetom, sv. Rokom i Sebastijanom“. Sv. Roko i Sebastijan, zaštitnici su od kuge koja je u nekoliko navrata ugrožavala grad.


ISTOČNA GRADSKA VRATA (16. ST.)

Kopnena vrata (Porta terraferma) pripadaju dobro sačuvanim istočnim gradskim zidinama. Od njih se prema Zapadnim vratima na rijeci proteže glavna gradska ulica. Natpis iznad vrata (1682.) svjedoči o njihovoj gradnji za mletačke uprave.


PJACA (15/16. ST.)

Glavna gradska ulica, proteže se od Istočnih kopnenih vrata do velikih Zapadnih vrata („vrata od rike“). Njenu društvenu ulogu od sred. 20. st., preuzima Fošal – moderno gradsko šetalište i prometnica.


FOŠAL (2. POL. 19. ST.)

Moderno gradsko šetalište i prometnica izgrađena na mjestu obrambenog vodenog jarka (tal. fossa) i porušenih južnih gradskih zidina. Svjedoči o širenju grada uslijed industrijalizacije i modernizacije prometnih puteva.


KUĆA FESTIVALA DALMATINSKIH KLAPA OMIŠ (16. ST.)

Jednokatnica s naknadno uzidanom renesansnom monoforom s grbom obitelji Tomadelli. Zbog križa u grbu ista je u pučkoj predaji zvana „Biskupovi dvori“. Na nadvratniku prije ulaza nalazi se grb obitelji Caralipeo-Despotović (16. st.).


KULA TURJUN (POČ. 17. ST.)

Ugaona, kvadratna Kopnena kula (Torre di terraferma), preostala nakon rušenja i adaptacije dijelova jugoistočnih gradskih zidina. Uz nju su se nalazila „Vrata od vrtova“, koja su vodila do polja i vrtova na pješčanom poluotoku Punti. Na pročelju kule su sačuvani mletački grbovi iz raznih razdoblja, sa srušenih zidina i providurove palače.


GRB OMIŠA (1594.)

Grb Omiša uzidan s bočne strane dvokatnice sagrađene na mjestu gdje je za vrijeme mletačke uprave bila gradska loža i pisarna. Do njega ploča s krilaticom BONUM DE MERO BONO (Dobro nam dolazi iz čistoga dobra) i godinom 1594.


NADVRATNIK SA ZAPADNIH GRADSKIH VRATA (1541.)

Natpis na nadvratniku svjedoči o gradnji Zapadnih velikih vrata („vrata od rike“) i zidina u vrijeme providura Lorenza Minija. Bočno se nalazi grb providura i grb Omiša.


CRKVA SV. EUFEMIJE (5-6. ST.)

Ostaci jednobrodne ranokršćanske crkve s polukružnom apsidom i supselijom. Nedavno istraženi temelji, otkopani 2004. tijekom arheoloških istraživanja, spominju se u pisanim izvorima 1527. Crkva je posvećena kalcedonskoj mučenici Eufemiji, zaštitnici pravovjerja.